Lični blog o kozmetici,modi i ostalim temama koje interesuju svaku damu.

Архива чланака

Странице

петак, 2. септембар 2016.

Ljubav,ti i ja

Danas sam imala želju da pišem nešto malo drugačije. Nešto što nije vezano za kozmetiku,recenzije i slično.
Došla sam na ideju da vam napišem moju ljubavnu priču,odnosno kako smo se muž i ja upoznala i da i vas uverim da sudbina ipak postoji.
Kroz glavu mi prolazi da možda vas to ne interesuje,ali možda opet će se nekome i dopasti,a dobro će i doći da se razbije monotonija na blogu,zar ne?
Svi koji me malo bolje znaju da sam nepopravljivi romantik i veliki emotivac.
Za sreću mi je potrebno samo malo mira i jedan zagrljaj.


Brzo se zaljubim i to je uvek znalo da mi donese nevolje.Uvek sam išla glavom kroz zid i još uvek idem.
Moj muž i ja smo se upoznali pre 4 godine,one zime kada nas je februar iznenadio i za noć zavejao.
Tog februara on je došao kod naših kumova i da me je posle sat vremena od njegovog odlaska neko pitao kako izgleda,ne bih znala reći jer uopšte nisam obratila paznju,što je baš začuđavajuće jer lica koja jednom sretnem jako pamtim.U tom trenutku nisam obratila pažnju na njega,jer je ipak on od mene stariji 14 godina i to me je na samom startu odbilo.
Kada je istog dana tražio moj broj telefona,nisam želela da mu dam,ali je kum umešao svoje prste i sam poslao. Ubrzo su tu krenule poruke i njegov poziv na kafu.Razmišljala sam šta da mu napišem i da ne odem na kafu,ali u tom trenutku kum je ponovo odigrao glavnu ulogu i sada iz ovog ugla,jako sam mu zahvalna na tome. Inače,zaboravila sam da kažem,da naši kumovi su ljudi koji su stanovali do mene,jer sam ja zbog škole otiška iz rodnog grada. Elem,kum me je pitao šta mi Dača piše i ja sam rekla kako me zove ne kafu,ali ja ne želim da idem,jer je razlika u godinama velika i da smatram kako nemamo zajedničkih tema.
Nagovorio me je da idem,jer sam jako retko izlazila,a i možemo biti drugovi.
Tako sam ja otišla na kafu i vratila se oduševljena.
Tih prvih par sati koliko smo proveli na toj kafi je bilo zaista predivno,teme su tekle kao da se znamo 100 godina i ta razlika u godina se nije osetila.
Onda je usledila još jedna kafa,jedne snežne večeri i prvi poljubac,poruka koja je glasila :"Voleo bih da prvi sledeći sneg dočekamo zajedno."
I eto,dočekujemo već peti prvi sneg zajedno i verujem da ćemo dočekati još mnogo prvih snegova.
U braku smo tri godine i ako postoji srodna duša,on je moja!
Zajedno se dopunjavamo,činimo svaki novi dan boljim i ako naiđe na probleme trudi se da ih ja što manje osetim.
Ne težimo za materijalnim stvarima,jer sreću ne čini bogatstvo,džaba sve pare sveta ako nemate nekoga ko će vas pred spavanje zagrliti.
 Naš svet čine tri stvari,ja,on i Vasa,polod naše ljubavi.
Vasa ima 3.5 godine,mali nestaško i kopija svog tate.
Verujem da ljubav ne može da "izađe kroz prozor" već samo vremenom prelazi na neki veći nivo.








Nadam se da vam se moja priča dopala i da vas nisam smorila.
Imala sam želju da napišem ovu priču,tako da se nadam da vam se sviđa i očekujem vaše utiske.

                                             *****A da li i vi imate svoju srodnu dušu?********

 



2 коментара:

  1. Takav je zivot, uvek nas iznenadi :) Slazem se sa tobom ljubav,ako je prava, ne moze tek tako da nestane, samo joj treba dati sansu :)

    ОдговориИзбриши